Dubravice kao i svake godine 25. studenoga slave blagdan naše zaštitnice sv. Katarine, ili u narodu poznatije kao sv. Kata. Blagdan svete Kate povezan je s našim mjestom dugo vremena, teško je ustanoviti od kada. Prema dostupnim izvorima crkva svete Kate obnovljena je 1426. (i naravno više puta nakon toga!), što bi značilo da je postojala i prije te godine, moguće i u doba kad se Dubravice prvi puta spominju u zapisima, a to je konac XIV. stoljeća. Po svemu sudeći preživjela je i dugu osmanlijsku vladavinu i dobila oblik koji je najsličniji današnjemu u doba kad je dubravičkim župnikom bio znameniti fra Toma Babić.
Za one koji do sada nisu ništa znali o tome tko je bila svetica zaštitnica našeg mjesta evo u nastavku nešto o svetoj Katarini.
Rodila se u drugoj polovici 3. stoljeća u gradu Aleksandriji, u imućnoj obitelji, a dijelila je sudbinu mnogih egipatskih mučenika koji su za vrijeme progona više careva, a posebno u Dioklecijanovo vrijeme, podnosili stravične torture i bivali ubijani – samo zato jer nisu htjeli prignuti koljeno pred carem, nego su jasno svjedočili tko je njihov Bog. Zbog tolike brutalnosti koja je bila u Egiptu još izraženija nego u drugim krajevima, nastajale su u narednim stoljećima mnoge legende o tamošnjim mučenicima, pa tako i o svetoj Katarini.
Iako o svetoj Katarini znamo tek da je podnijela mučeničku smrt u Aleksandriji, pučka predaja navodi kako je bila iznimno lijepa i mudra, toliko da je oduševila i rimskog cara Maksimina, koji je, kad je došao na vlast u tamošnjim rimskim provincijama, odlučio ostaviti svoju ženu i oženiti se Katarinom. Međutim, kada ga je ona odbila, kako bi joj se osvetio izazvao je filozofsku raspravu u kojoj je na jednoj strani bila svetica, dok na drugoj 50 filozofa, a koji su imali zadatak intelektualno ju poraziti i dokazati joj kako je besmisleno vjerovati u Krista koji je umro na križu kao Bog. Nasuprot nakanama cara, predaja kaže kako je svetica bila vrsna u filozofskom umovanju i u teološkom znanju, te je ona pridobila svu pedesetoricu na svoju stranu, odnosno svi su se obratili na kršćanstvo.
To je, naravno, izazvalo bijes cara, te ih je sve dao pogubiti, a za Katarinu je osmislio posebno mučilo – nekakav kotač s bodežima, koji joj je trebao kidati dio po dio tijela. No, legenda dalje kaže kako se kotač raspao istog trenutka kada ga je Katarina dotaknula, pa su je zbog toga izveli izvan gradskih zidina i odrubili joj glavu. Bilo je to oko 310. god., a legenda nastavlja kako su joj anđeli odnijeli tijelo na goru Sinaj, na mjestu gdje će kasnije niknuti poznati samostan svete Katarine. U srednjem vijeku se pobožnost prema toj svetici još snažnije širi, a legende postaju općeprihvaćene.
Tako u narodu postoji izreka “Sveta Kata, snijeg na vrata”, a koja nam priziva u pamet ne samo bitne vremenske promjene i ulazak u hladne zimske dane, nego nam skreće pozornost na kraj liturgijske godine i skori ulazak u novu. Naime, nedjeljom Krista Kralja završava liturgijska godina, a nedjeljom koja je najbliža spomendanu svetoga Andrije (30. studenoga) započinje došašće. U tom je smislu razumljivo i što se sveta Katarina časti kao zaštitnica mnogih područja i osoba, pa je tako zagovornica učitelja, odgojitelja, knjižničara, arhivista, filozofa, teologa, znanstvenika, studenata, pravnika, časte ju svi oni čija su zanimanja na nekakav način povezana s noževima i kotačima, kao npr. mesari, brusači, strojari, tokari, mlinari, lončari, kolari itd., a također se štuje i kao zaštitnica djevojaka, neudanih žena, dadilja, bolničarki i umirućih.
Svim Katarinama i Katama sretan imendan!
