Spadam u generaciju kojoj je radio-prijemnik bio čudo tehnike. Kino slike i televizor bili su svima nama nevjerojatne novotarije. Slike koje se kreću, makar su bili crno-bijele, gledali smo bez treptanja, ne skidajući oči s ekrana. Kino predstave su rijetko dolazile, čekali smo čarobni automobil koji će donijeti tehniku, pratili ga hoće li promoliti kod Kapele, a onda u školskoj učionici punoj kao šipak, pratili film. Ali naravno, prije toga morali smo odgledati filmske novosti koje su prikazivale uglavnom Tita u njegovim paradama po svijetu ili uspjehe socijalizma diljem Jugoslavije. Televizor je bio intimnija sprava, moglo ga se gledati kod kuće, ali naravno toliko je bio skup da ga je bilo skoro pa nemoguće nabaviti. Stoga su se oko rijetkih televizora koje su pojedinci imali skupljali svi seljani u nekim važnim prigodama (utakmice i slično). Kao što izvješćuje Slobodna Dalmacija 21. travnja 1964. mještani zaselka Graova kupili su televizor iz sredstava samodoprinosa za koji su mnogi izdvajali i polovicu mjesečne zarade!!! A da bi i socijalistička vlast pokazala da ide ukorak s vremenom, izvjestitelj Slobodne u istom tekstiću obznanjuje da je i omladinska organizacija “kupila televizor” kojeg je postavila u veću učionicu Osnovne škole. Izvjestitelj konstatira kako je interes za televizijski program “neobično velik”. Nama današnjima, ili današnjoj djeci koji televizor imaju u svakoj sobi, teško možemo objasniti da je ovakva informacija o ne tako davnoj prošlosti bila istinita!
Tekst iz Slobodne dobio sam od Florijana Paića, a pronašao ga je Pajo Jurić koji marno prikuplja članke o povijesti Rupa. Neke od tih novinskih vijesti biti će izložene na izložbi povodom 250. obljetnice Župe Rupe. Hvala im!
