U trenutku dok ovo pišem na sjevernom obzorju ponad Rupa i prema Rogovu dižu se veliki stupovi dima od požara koji se po svemu sudeći širi prema Roškom slapu i Kistanjama. Opet iz Ićeva, odakle je jučer, u utorak, krenuo nošen burom prema Bratiškovcima, Plastovu, pa došao i do nas. Tako smo se uključili u neslavan popis mjesta u Hrvatskoj gdje je jučer ili danas gorjelo ili gori: Tučepi, Zemunik, Radonić… Idealno vrijeme za požare, rekli bi stručnjaci. Visoke temperature, vjetar, suša, zarasle šume, neobrađena zemljišta. Sve uvjet do uvjeta da vatra, taj dobar sluga ali loš gospodar, kao što su naši stariji znali reći, napravi svakojaka zla. Požar je krenuo jučer dopodne i bio je veći dio dana, zahvaljujući letovima kanadera, dobro pokriven i reklo bi se “pod kontrolom”. Tako je bilo sve do večeri kad se iznenada pojavio i iznad ulice koje ide od Plastova. Zahvatio je Bratiškovce i zapalio nešto napuštenih kuća, otpadno skladište, krenuo prema Sladićima, napravivši štetu u vinogradima i maslinicima, prešao iza Gardijana i spustio se niz jarugu prema mostu na cesti za Rupe. Bura ga je podgrijavala i usmjeravala i potiho podigla na brdo, a onda kao što bura zna, povremenim zapusima rasplamsala i razjarila. K nama je stigao kad se smrklo. Na taj način opasan, kao što je bio, činio se još opasnijim. Srećom, naši vatrogasci su bili blizu i krenuli u žestoku bitku s plamenim jezicima koji su prijetili ne samo da progutaju ovih nekoliko naših kuća, nego da se prebaci priko ceste i krene niz maslinike i vinograde prema Prispu. Međutim, zahvaljujući našim vrlim i vridnim vatrogascima, osobito našim dobrovoljcima iz DVD-a, ali naravno i drugim DVD-ima i javnim vatrogasnim postrojbama koje su sudjelovale u gašenju požara, to se nije dogodilo. Dramatična bitka s vatrom trajala je cijelu noć, svaki čas je ponegdje ruknuo kakav novi plameni stup ili je vatra po gustim borovim labirintima igrala paklenu igru s ljudima. Radili su šmrkovi, trčalo se s brentačama, na sve moguće načine nastojali su naši vatrogasci ugrotiti vatrenog zmaja. Bitka je bila iscrpljujuća, priskakali su jedni drugima u pomoć, nitko nije odlazio do jutra, kada su mnogi oko 6 otišli izravno s požarišta na posao. Ni dan nije bio miran. Vatra je svako malo dobijala snagu i kidala živce. Trčalo se na cijeloj dužini od Gardijana do Vatrogasnog doma. U nekoliko navrata prešla je i cestu, ali to se onda gasilo brzo i energično. Tijekom dana vjetar je okrenuo na lagani jugo i maestral i onda je vatrena stihija krenula u drugom pravcu – prema Glavici, Debeljaku, da bi se očito spojila s požarom koji je jučer iz Ićeva krenuo niz Priviju prema svetom Juri u Rupama. Kanaderi i air traktori čitav dan su letjeli, većina požarišta je neutralizirana, ali je vatra našla novi put i pravac – tamo gdje je vjetar nosi. Ogromna je površina, velike su šume i raslinje, zapuštena polja, i očito će trebati još dosta napora da se vatra ukroti. Doznajemo neke informacije gdje gori, ali teško ih je provjeriti. Cesta prema Rupama je zatvorena i druge su ceste u tom smjeru u dimu, očito je svakodnevni život našeg šireg kraja djelomično u jednom tipu izvanrednog stanja. Nadajmo se da će to kratko trajati, pomozimo našim vatrogascima koji su doista junaci i kad se dogode ovakve stvari, vidimo koliko su nam dragocjeni. Sretno nam svima!
