Završetak života za nas obične, smrtne ljude, uvijek je bolan. Uvijek je to smrt nekog drugog, ali obično bliskog i dragog bića. Koliko god se trudio čovjek se teško može pripremiti za taj događaj. I onda kada je izvjesno da je blizu, da je neminovno. Nastojimo ga racionalizirati i na taj način učiniti manje strašnim. Posebno je teško ako smrt zahvati nekog tko je u naponu životnih snaga i kojeg svaki dan srećemo u poslu, u akciji, na polju, u vatrogasnim akcijama i uz kojeg vezujemo samo život, ali ne i smrt. Nekog koji je naš Ivan Šišak, profesionalno vatrogasac i zapovjednik DVD Dubravice. Kojeg smo upravo ovih zadnjih dana kao i mnogo puta prije toga obavještavali da ne brine za dim koji se vije iznad sela jer ćemo paliti maslinove grane i lišće i da će vatra biti pod našim nadzorom i odgovornošću. Kad se opraštamo s nekim tako bliskim, Ivom Ćikom koji je mnogima bio na usluzi, koji je svuda pomagao, kojeg je svatko u selu poznavao i kojeg ćemo pamtiti upravo po toj susretljivosti i spremnosti za pomoć i osobitim osjećaj za zajednicu koja se sve rjeđe sreće. Smrt, nagla i prerana, u 60. godini života, naravno najteže je pala njegovoj obitelji, njegovoj supruzi Cviti, kćeri Luciji i sinu Marku, ali unukama, sestrama, bratu, njegovim najbližima. Ali teško je pala i svima nama koji smo ga poznavali. Njegova požrtvovnost i spremnost za zajedničke poslove bila je nekako dio njegova karaktera. Bio je dragovoljac Domovinskog rata, prvi zaposlenik DVD Dubravice i do danas jedini zaposlenik. Bio je i vijećnik u Vijeću grada Skradina u jednom mandatu. Neki će ga pamtiti kao navijača iz davnih, slavnih dana dubravičkih nogometaša, dok je našu ekipu pratio po turnirima. Stotine je situacija u kojima ćemo ga se sjećati, u kojima će nam nedostajati. I selu, ali i nama kojima je toliko puta „pružio ruku“, bez suvišnih riječi, kao samo po sebi razumljivo. Zbogom naš Ive, laka ti zemlja!
