Ljeto je u punom jeku. Plaže su pune, more toplo, naša Krka također. Na Pisku gužva, naročito vikendom. Osim kafića Pisak, gdje se u hladovini pijucka, igra briškula ili zaigra mura, drugih sadržaja nema. Već dugo se na raznim plažama preko ljeta (p)ostavi kućica za knjige, ljetnu laganu literaturu koje kupači dok se izležavaju na ručnicima posude pa pročitaju, a potom naravno vrate tamo gdje su je uzeli. Prije dvije godine ispred ulaza u Maticu hrvatsku netko mi je ostavio pedesetak knjiga na njemačkom jeziku, lagane literature, ljubavnih i krimi romana pa sam predložio u Skradinu da se postojeća kućica u parku aktivira i knjige ostave za potencijalne čitače na skradinskoj plaži. Nije se primilo. Ove godine predsjednik udruge Rupska zvona Florijan Paić predložio mi je da zajednički napravimo sličnu akciju na Pisku. Objeručke sam prihvatio, ali imajući nekakvih loših iskustava zamolio sam ga da ipak upita upravu Nacionalnog parka Krka za dozvolu prije nego postavimo kućicu, sličnu ovoj koju gore vidite, iz skradinskog gradskog parka (veličine cca 0,8 puta 0,5 metara). Nije to primarni interes onih koji dođu na plažu, ali računali smo, netko će posegnuti i za knjigom. Florijan je doista uputio pismo NP Krka i vrlo brzo dobio odgovor. Odgovor je bio opširan i započeo je riječima pohvale „hvalevrijednoj inicijativi“ kojom se promiče „čitanje kao aktivnost s višestrukim dobrobitima“ pa Nacionalni park „pozdravlja“ tu inicijativu! I kad biste očekivali nastavak pisma u tom tonu, vrlo brzo vas otrijezni konstatacija da Nacionalni park nije „u mogućnosti izdati suglasnost za postavljanje kućice na Pisku“!!! Obrazloženje koje slijedi je za rubriku „vjerovali ili ne“: „Naime, zbog osjetljivosti područja na tom dijelu Visovačkog jezera, kao i zbog velikih šumskih požara koji su harali desnom obalom Krke proteklih godina, aktivnosti Ustanove usmjerene su na smanjenje rizika od požara i sprječavanje onečišćenja“!!! I naravno uputa da svoju kućicu postavimo izvan područja Nacionalnog parka, možda na vrh Debeljaka gdje će biti pri ruci ostalim korisnicima Nacionalnog parka – veprovima, srnama, vjevericama… Svatko tko kreće na Pisak mora proći putem oko kojeg je suha trava, gusto raslinje, gotovo šikara, obrasla, puna suhih grana i drugog palog granja koje se ne čisti i ne odvozi. Kroz takav ambijent ne prolazi svakodnevno masa kupača pješke, nego automobilima, motorima, mopedima. I pušača koji se na Pisku ne odriču svoje navike, koja naravno nije zabranjena. Ali sve to nije rizik za izazivanje požara, knjige jesu! Od svih mogućih zapaljivih materijala, očigledno su knjige najzapaljivije!!!
Evo nam još jednog dokaza o proklamiranoj politici Ustanove o suradnji s lokalnom zajednicom! Naravno, očito samo deklarativno!!!
