Obilježavanje 35. obljetnice rujanskog rata otpočelo je u našoj županiji današnjim
polaganjem vijenaca i svijeća na spomen-križu u Velikoj Glavi. Međutim, obiljeržavanje u Dubravicama počelo je dan ranije održavanjem tradicionalnog Braniteljskog turnira i posjetom boćara spomen-križu i spomeniku Anti Golešu. Turnir, o kojem smo već izvještavali, završio je prema planu, a pobjednička ekipa bila je ekipa Rota. Drugo mjesto zauzela je ekipa Jastrebova, a treća je bila ekipa Prvi hrvatski redarstvenik. Danas, u nedjelju 13. rujna na spomen-križ položeni su vijenci i zapaljene svijeće. Nakon intoniranja himne koju je izvela skradinska Gradska glazba, uz svečane zvuke cvijeće i svijeće položili su predstavnici braniteljskih udruga
proizišlih iz Domovinskog rata, članovi obitelji poginulih branitelja, predstavnici nekih
stranaka te župan šibensko-kninski Paško Rakić i gradonačelnik grada Skradina mr. sc.
Antonijo Brajković. Njih dvojica su se obratili nazočnima prigodnim govorom, kao i župnik Dubravica fra Ivo Rastočić, koji je predvodio i skupnu molitvu za sve poginule branitelje i braniteljice, sve nestale i druge stradale u Domovinskom ratu. Sva trojica govornika, svi rođeni neposredno prije ili tih godina kad se odvijao rat, istaknuli su važnost sjećanja na žrtve, važnost onog što su branitelji postigli i čiji rezultat, modernu, demokratsku i samostalnu hrvatsku državu danas imamo. Većina nazočnih otišla je na misu koju je ispred crkve Gospe Fatimske u Dubravicama predvodio fra Ivo Rastočić. U svojoj homiliji on je također istaknuo važnost tih godina Domovinskog rata, ponos i slavu svih nas na sve poginule, nestale i ranjene branitelje i braniteljice, te osvijestio važnost naše pobjede. Ne smijemo se bojati pobjede, trebamo je slaviti i na njoj graditi sadašnjost i budućnost. Ona je zalog naše slobode, trebamo biti hrabri kao i naši branitelji i sutra, ako bude potrebno, opet stati pred neprijatelja koji bi ugrozio našu slobodu. Na samom početku mise Antonijo Brajković pročitao je imena svih poginulih u Domovinskom ratu s našeg područja.
Sve riječi izgovorene danas na svečanosti bile su potrebne, da se ne zaboravi. Zaborav je najveći neprijatelj slobodi, a to se ne smije dopustiti. Oni koji su preživjeli te dane u rujnu 1991., dane straha, ali prkosa i nade nikada ne će moći to zaboraviti. Takozvanu JNA koja je pod vodstvom nedavno preminulog ratnog zločinca Ratka Mladića krenula zajedno s pobunjenim Srbima iz naših krajeva, u napad na Šibenik. Krenuli su s ogromnom vojnom opremom, tenkovima, haubicama, avionima, ne bi li kod Šibenika prepolovili Hrvatsku na dva dijela i onda je osvojili. Stigli su tenkovima do Šibenskog mosta, ali su dijelom zaustavljeni kod Pakova Sela, odakle je išla druga linija napada, te uz znameniti i važan događaj rušenja dvaju aviona („oba su pala, obadva!“), zaustavljeni i odbačeni. Šibenik je sedam dana bio bez vode i struje, granate su padale po svim dijelovima, oštetile šibensku katedralu, a bilo ih je
toliko da su krajinski mediji uvjeravali srpsko stanovništvo u Kninu i okupiranom dijelu da u Šibeniku „nije ostao ni kamen na kamenu“!!! Može li se to zaboraviti??? Današnji govornici s pravom su upozorili na pokušaje relativiziranja Domovinskog rata, na osporavanje njegovih rezultata i na pokušaje negiranja njegovih vrijednosti. Vrijednosti koje treba čuvati i njegovatii na njima graditi budućnost Hrvatske! Kao i na sjećanju na oslobodilački Domovinski rat!
