I ove godine u dijelu Dubravica proslavljen je blagdan sv. Roka. Ispred kapelice u Prispu, posvećene ovom svetcu, zaštitniku mjesta, fra Ivan Čupić, dubravički župnik zajedno s velikim brojem vjernika održao je prigodnu misu. Vrućina je mnoge od njih potjerala u hlad, ali su se nakon sv. mise okrijepili i osvježili, također tradicionalno ispred kuće prvog susjeda kapelice, Mladena Gundića i njegove supruge Nade.
Tko je bio sveti Roko? Rođen je u Montpellieru u Francuskoj. Prije nego što je navršio 20 godina ostao je bez roditelja. Prodao je sva svoja dobra, a novac podijelio siromasima te se kao siromašan hodočasnik uputio prema Rimu. Rokov je kršćanski odgoj oblikovao njegov daljnji život. Na svome hodočašću u Rim, Roko se dao na dvorenje okuženih bolesnika. Najprije u jednom malom mjestu, a potom u Ceseni. Nakon Cesene otišao je u Rim gdje se zadržao oko tri godine te se na povratku u domovinu zaustavio u Riminiju, Novari i Piacenzi. Sva su ta mjesta njegova putovanja bila ispunjena djelima ljubavi prema bolesnicima. U Piacenzi se razbolio od kuge. Građani su ga zbog toga prognali iz svojega grada. Sklonio se u jednu šumu i ondje hranio biljem, uzdajući se u Božju providnost. Neki životopisci spominju da mu je tada svaki dan dolazio jedan pas noseći mu komad kruha. Prizor su ovjekovječili mnogi slikari. Talijanski patricij Gottardo Pallastrelli, naišavši na bolesnog Roka u šumi, upusti se s njim u razgovor. Premda nije bio praktični vjernik, Roko je na njega ostavio izvanredan dojam te se obratio, a Pallastrelli je Roka prihvatio i njegovao dok nije ozdravio. Zadobivši zdravlje, Roko se vratio u svoj zavičaj. Iscrpljen od teške bolesti, bio je posve izobličen tako da ga nisu mogli prepoznati. Uhvatili su ga i zatvorili. U zatvoru je proveo pet godina. Tada ga je još jedanput pohodila kuga. Svećeniku, koji mu je podijelio svete sakramente, otkrio je tko je. Preminuo je 16. kolovoza 1327. Datum njegove smrti obilježava se u nizu mjesta osim u rodnom Montpellieru. U našoj okolici to su Drniš, Zaton, Bibinje, sveti Filip i Jakov, Mimice i druga.
