Veći dio naših Ivana (ž) i Ivana (m) jučer je proslavio svoj imendan. Tradicionalno, uoči tog svetca organizira se paljenje vatre, tzv. svitnjak. U prošlosti to se radilo po plemenskim guvnima, a od prije dvadesetak godina tradicija se preselila na prostor ispred DVD-a. Prošlih godina bili su to pravi svitnjaci od velike količine granja i drugih drvenih dijelova, ali lanjski požar koji smo imali i jedva riješili, ovogodišnji svitnjak sveo je na manje, ali ipak zadovoljavajuće gabarite. Jedan veći (za starije ili za razne generacije) i jedan posve mali, za djecu, kojih je hvala Bogu bilo puno brdo i kojima je ova zabava bila najzanimljivija. Naravno, skupilo se i starijih, stigli su vatrogasci iz susjednih mjesta, napunilo se igralište. Lijepo je bilo biti sudionikom ovog druženja. Domaćini su se pobrinuli za gulaš, piće za ugasiti žeđ (a i vatru, ako zatreba!), a bilo je i žive glazbe. Mi stariji svjedočili smo do 23 sata, ali zabava se produžila do dugo u noć. Nešto od atmosfere u slikama. Pokazuje to dvije stvari: prvo, selo nam je jako živo i drugo, nedostaje ovakvih druženja. Pa neka nama Ivana i svitnjaka!!!
