Više godina zaredom odlazim u Rupe povodom Martinja. Doduše, ne onog pravog, kontinentalnog Martinja, vezanog uz blagdan sv. Martina 11. studenoga i njegovanog stoljetnom tradicijom. Presađivanje tog pitoresknog tradicionalnog običaja iz naših sjevernih krajeva, teško se prima kod nas na jugu. Prije dvije godine naši prijatelji Mraclinci pokušali su dočarati svu raskoš i kolorit te proslave Imoćanima koji su bili oduševljeni, ali teško da bi se nešto takvo moglo organizirati u našim “nekajkavskim” krajolicima. Entuzijastični motor Rupskih zvona, Florijan Paić nastojao je pronaći formulu koja bi uz feštu vina okupila Rupljane (a i njihove prijatelje i sve ostale), a sve povodom sv. Martina. U tome je uvijek imao uspjeha, iako to nije bila proslava Martinja nego svega onog što vino predstavlja u našim zajednicama. Kao i sve drugo što Florijan organizira, odaziv je bio izniman i okupio bi se velik dio sela. Kad je riječ o Martinju, u najvećem broju muškarci! Ove godine udruga je promijenila koncept i u skladu s trendovima organizirala događaj pod lijepim hrvatskim imenom “Paint and wine”! I opet se okupilo pola sela! Vidi se to na slici gore. Stariji su za svoje slikanje trebali potporu vina, dok su se mlađi držali one izreke “voće nas hrani, a vino tamani”. Uglavnom, svatko je dobio platno, kistove i akrilne boje i trebao je nacrtati zadani motiv. Čini se da su svi zdušno prionuli zadatku. Mnogima je to bio prvi doticaj s bojama i platnom, ali ostat će u pamćenju doživljaj! I slika na zidu!
