Nedjeljne šetnje najčešće prakticiram na Arapovači, dijelu sela koji nosi to ime, iza Grava prema Krki i Čulišićkom jezeru. Nekad je to bilo svakodnevo, potom rijetko, neko vrijeme nikako, ali nastojim održati tradiciju. Ova predivna staza, dužine cca 7,5 km, idealna je za rekreativce i profesionalce: šetače, trkače, bicikliste… (pa i za mene polurekreativca!). Jedna je to od dviju čudesnih staza koje imamo u Dubravicama (druga je ona na Žurića brdu), koja cijelom dužinom prolazi kroz gustu borovu šumu. Staza doduše nije rađena isključivo za tu namjenu nego je to protupožarni put pod upravom Nacionalnog parka Krka i koji se redovito održava kako bi omogućio nesmetan prolaz vatrogasnim vozilima. Srećom, a nadam se da će tako i ostati, dosad nije bio u takvoj funkciji. Čuvari, koji preko ljeta dežuraju na stazi (godinama je bio naš Toni), paze na moguće nevolje i brinu o stazi i šumi. Namjerne šetače, trkače ili bicikliste (kojih je prema mojem uvidu premalo) dočekivala je dobra, solidna staza, ali ipak na nekim dijelovima u lokvama koje je trebalo preskakati ili nekako zaobilaziti. Doduše, ako se porani ili ide u sumrak, mogu se susresti i vrijedni hortikulturni radnici – veprovi, koji uz samu stazu, a ponekad i po njoj ostavljaju vidljive tragove svojeg rada. Međutim, lokvama je, čini se, došao kraj jer već neko vrijeme bageri i građevinci uređuju stazu, ravnaju vododerine, šire je, rade prokope i kanale za odvod površinskih voda. Čini se da su radovi intenzivni i u punom zamahu. Investitor je NP Krka, potvrdila mi je Doris. Kad se radovi završe, imat ćemo vrhunsku trim stazu koju bi više nego do sada trebalo koristiti jer je idealna za sve tipove rekreacije, izuzimajući quadove, za koje sam čuo da vole na nju zaći.
